U susret Novoj godini
2012/12/04,10:24
Moja saradnica i ja smo krenule u pripremu za ukrašavanje Novogodišnje jelke. Tako smo odlučile da prvo napravimo lampijone. Jednostavnost ovoj projekta omogućava troipogodišnjacima da vežbaju preciznost pri savijanju papira, strpljenje, pažnju prilikom sečkama i veštinu lepljenja. Što se mene tiče, to je sasvim dovoljno za jednu vaspitno-obrazovnu aktivnost.
Potreban nam je bio jednan komad A4 formata papira u boji, makaze i lepak za papir.
Papir smo isekle na četiri dela i svaki deo presavile na pola po dužini,
a zatim ga isekle na trakice i to po strani koja je savijena.
Kada ispravite tako isečen papir, savijte ga po širini i dobićete osnovu lampijona.
Osnovi dodajte dršku od jedne trake papira u boji i dužini koju želite.
Naš lampijon izgleda ovako i spremne smo da napravimo dovoljno da nam krasi celu dnevnu sobu.
Probajte i Vi da se igrate sa decom, pa nam javite kako je uspelo.
Origami je japanska veština savijanja papira, kojom se dobijaju razni oblici. Papir se precizno savija odredjenim tehnikama kako bi se dobili oblici cveća, životinja, ukrasa, prevoznih sredstava, igračaka i drugo.
Origami je danas rasprostranjen širom cele planete. Mnogi vole da savijaju geometrijski isečen papir, a i ja sam jedna od njih.
Oblik koji se meni najviše svidja je ždral. Vidite i zašto :)
Za ćerku sam pravila žabicu koja skače kao prava igračka...
...a ona je pravila kucu i vešto ga obojala.
Zajedno smo pravile zvezdu, cvet, automobil, ribu, macu, kapu, kuću, lisicu, čamac i nećemo se zadržati na tome.
Nastavićemo da origamišemo :)
Jesenji projekti
2012/11/15,16:53
Jesen se odavno zahuktala, a u mojoj porodici su se zahuktale snage i kreativnost za stvaranje novih projekata. Možda baš nemaju veze sa jeseni, ali su pravljeni u navedeno godišnje doba i po njemu su i dobili naziv.
Jedan od njih je nastao za vreme užine dok smo grickali i bockali krušku. Zaigrasmo se i dobismo ježa.
Drugi je nastao u poslepodnevnoj dokolici. Razmišljajući kako i od čega da napravimo neku životinju došli smo na ideju. Možda i nije baš originalna, ali je fantastična da se izlepiš oho lepkom :)
Zaintersovanost moje ćerke za vreme me je pokrenula da napravim sat. Od tada svakodnevno na novom satiću namešta vreme kada treba da ustane, da ide na popodnevni odmor, u vrtić, kada će tata doći sa posla i uči koliko je sati.
Kada vreme ozbiljne igre prodje vreme je za maštalicu. Obuče svoje krila i uživa u Maštolendu.
Mi uživamo u malim projektima, a vi?
Crni Petar
2012/11/15,14:05
Igra sa kartama Crni Petar je jedna od najpopularnijih dečjih igara. Kao što znate ona se igra sa špilom predvidjenim za igranje ove igre ili sa napravljenim kartama i prilagodjenim uzrastu deteta. Ideja za pravljenje ove igre krenula je od neiskorišćene kutije od mlevene Bevite...
...da bi posle malo crtanja, seckanja i udaranja pečata napravila karte upotrebljive za igru. Ako ste raspoloženi za crtanje leptirića, cvetića, crtanih likova, vi slobodno uživajte u svojoj kreativnosti. Ja sam ovom prilikom veoma zahvalna svekrvi koja je sačuvala pečate sa likovima životinjica i uštedela mi dragoceno vreme.
Iako, kao što vidite, nisu u savršenom stanju, ipak su savršeno odradile posao :) i na kraju Crni Petar izgleda ovako.

Igra je predvidjena za decu starosti od dve godine, pa na više. Špil karata treba da sadrži 31 kartu, od kojih su 30 rasporedjene u parove (kod mene su u pitanju sličice životinja), a jedna nema para i predstavlja Crnog Petra (doslovno napisano Crni Petar).
Igra se tako što jedan igrač podeli jednu po jednu kartu, počevši od sebe dok ne podeli ceo špil. Zatim, svaki igrač sparuje identične karte tj sličice i spušta ih ispred sebe na sto. Kada svi igrači spare karte koje mogu, igra počinje. Igru počinje najmladji igrač tako što od protivnika uzima jednu kartu, ako je to moguće, sparuje je sa odgovarajućom i spušta na sto. Ukoliko su u pitanju tri ili više igrača, svako izvlači kartu od svog levog saigrača. Posle izvlačenja, ako igrač nema šta da spari, govori "Dalje", pa se njegov potez time završava. Kada se spare sve karte, izgubio je onaj kod koga se nadje Crni Petar.
Hladno vreme dolazi i vreme je za Crnog Petra :)
Pozorište u kući
2012/11/06,13:46
Kod nas je svaki dan pozorište u kući, bilo da je sa maskama ili ne. Ako je i kod Vas slična situacija predlažemo da napravite maske.
Mi smo od stare fascikle napravile masku zečice i obojile je u ljubičasto, ako se ne vidi :).
Posle kratkog vremena maski su otpale uši, pa smo je preoblikovale u masku za bal, što se ovde ne vidi. Najprostije rešenje je obično i najbolje :). Dodate malo šljokica, drečavih boja i dobijete novu masku.
Da se ne baci gorenavedena fascila, drugu stranu iskoristite za masku mace. Isecite karton u obliku glave mačke i dajte detetu da je oboji kako želi. Popravite masku detaljima (iscrtajte njuškicu, brkove, trepavice, uši) i dobićete savršenu macu.
Kada Vam dosadi mjaukanje, a verujem da hoće, izaberite neku bajku (sa što manje likova, videćete i zašto) i napravite pravo pozorište. Naša predstava je Crvenkapica i na repertoaru je, još uvek, jednom nedeljno u Našem pozorištu. U toku tog jednog dana predstava se izvodi, najmanje desetak puta i svaka ima drugačiju radnju.
Na pozornici napravljenoj od stare fascikle, naravno, nalaze se Crvenkapica i baka. Kao što vidite moja kreativnost nije išla dalje od slika isečenih iz novina, ali je moja ćerka bila oduševljena i traženjem sličica za likove i igranjem sa lutkicama. Kada je ona stećna, srećna sam i ja i uživam kada glumim baku, vuka i lovca istovremeno :).
Uživajte i Vi u pozorištu u kući!
Napravimo domine
2012/11/01,13:20
Osvanu je divan i vetrovit dan u Zemlji igračaka. Stoga smo rešili da ostanemo u stanu i igramo se, ali nastao je problem. Većina igračaka su dosadila mojoj ćerki i bilo je potrebno "izmajmunisati" nešto novo. I tako smo krenule da crtamo krugove i kružiće na jednoj strani debljeg kartona.
Na drugoj strani smo nacrtale znakove umesto brojeva ili tačkica.
Kao "inspiracija" mi je poslužio vozić sa oblicima koje sam iskoristila kao šablone :). Vi možda dobijete neku bolju ideju, ali moja je bila u granicama "iskoristi šta nadješ u kući".
Zatim, smo, naravno, isekle domine i igra je mogla da počne na ovaj ili onaj način.
Uživajte i Vi uz stare, dobre i neprevazidjene domine.
Čujem te, razumem te i rećiću ti nešto...1
2010/06/30,13:34
U detetovoj prvoj godini najviše se razvijaju motorika i govor što pruža mogućnost da utičete pozitivno na razvoj navedenih aspekata.
Beba uveliko brblja, a reči koje izgovara sve više liče na prave reči, fraze i rečenice, iako je nama većina nerazumljiva. Podstičite bebu da proizvodi samoglasnike i suglasnike i da ih spaja, jer se tako dobija „m" i „a", a zatim i „ma"; „t" i „a", „ta";"p" i „a", „pa" i slično.
Sve češće će bebino brbljanje ličiti na rečenicu koja ima upitni karakter. Vaša beba misli da stvarno nešto govori, pa joj tako i odgovorite podržavajući komunikaciju. Kad Vam kaže nešto slično:“Tdmaaaa?“, Vi joj odgovorite:“ Stvarno si videla kucu? Da li ti se svideo?“
Beba i dalje više shvata iz Vašeg tona govora nego iz samih reči. Vašem detetu jako smeta kad mu, u trenutku kad krene da gurne prst u utičnicu, s osmehom kažete:“Ne, pile mamino!“ Dvostruka poruka, osmeh i postavljanje granica, čini ga nesigurnim i mogu ga podstaći da učini upravo ono što ne sme. Umesto toga nabacite ozbiljan izraz lica i strožim glasom recite:“Ne“. (Potrudite se da ne uplašite dete) Na taj način će Vas dete pre poslušati jer mu izraz lica i ton kojim ste dali informaciju govori da ste ozbiljni i da treba da odustane od namere da učini nešto što će ga povrediti.
Mali znatiželjci pomno posmatraju svaki pokret i upijaju „poput sundjera“ svaku izgovorenu reč, a najviše pamte kroz igru. Zbog toga je zadatak „čuvara“ deteta da podstaknu igrom govorne veštine. Ukoliko ste zaboravili igrice pitajte svoju majku, stariju osobu ili pronadjite razbrajalice, igrice i pesmice prilagodjene uzrastu deteta.
Igrama za unapredjenje razvoja govora pozitivno se utiče i na sposobnost pamćenja. U ovom uzrastu beba počinje da povezuje reči sa predmetima i ljudima, stoga imenujte ljude sa kojima je najčešće u kontaktu i objašnjavajte:“Ovo je mama“, „Tata ide na posao“, „Dolazi tetka“ i slično.
Pričajte sa detetom dok ga kupate, hranite i oblačite. Opisujte šta radite, kuda idete, šta ćete raditi kada dodjete na to mesto, koga i šta ćete videti. Što više pričate sa bebom, direktno, ili dok radite druge stvari (dok pripremate ručak, vozite ili se oblačite), to beba više uči o komunikaciji.
Dete se interesuje, kao i do sada, za delove svog i Vašeg tela. Dodirujući ih želi da sazna čemu oni služe, a i kako se zovu.
- Ponavljajte detetu nazive delova tela. Pitajte ga:“Gde je nos? Gde su uši?“ I pokazujte nos, uši, usta, oči, ruke, noge sve dok ne bude bilo u stanju da ih samo pokaže. Oslovljavanjem dete povezuje reči sa delovima tela. Za igranje možete koristiti pesmice kojima se imenuju delovi tela navedene u prethodnom poglavlju.
Oponašanje tapšanja, mahanja i klimanja glavom jedna je od izuzetno korisnih zanimacija za decu. Iskoristite zainteresovanost za učenje pojmova „da“ i ne“.
- Pokažite detetu fotografiju na kojoj je lopta. Pitajte ga:“Da li je to auto?“ Dete će Vam, isprva odmahivanjem glavom, a posle i rečima odgovoriti:“Ne“. Naizmenično potvrdno klimanje i reč „da“, odnosno odmahivanje i reč „ne“ vesele decu, dok razumevanje govora postaje sve bolje.
Igrajte se jačinom glasa, visinom i odjekivanjem.
- Sa detetom možete razgovarati i na većoj udaljenosti. Obraćajte mu se iz kuhinje, dok se ono igra u dnevnoj sobi. Jednom govorite malo glasnije, zatim malo tiše. Vaš će glas zvučati nešto drugačije, a dete će ga sa posebnom pažnjom slušati i uskoro će početi da Vas oponaša.
- Uzmite plastičnu posudu govorite u nju. U početku izgovarajte šapatom detetovo ime, a zatim i glasnije. Uzmite posudu stavite je pred detetova usta. Uskoro će dete pokušati da oponaša i da se zabavlja.
Muzika je sve što mrda
2010/06/29,21:56
Muzika i raznoliki zvuci i dalje imaju nezamenljivu ulogu u procesu razvoja. Okružite dete zvucima, glasovima, muzikom i pesmom i videćete da će biti veselja.
- Igrajte se sa zvucima koji proizvode različiti papiri. Skupite različite vrste papira: ukrasni, aluminijumsku foliju, toalet papir i slično. Zgužvajte parče papira u ruci i dozvolite bebi da zgužva isti papir uz oprez da ne stavi papir u usta. Uzmite, zatim drugu vrstu papira, savijte ga u ruci i podstaknite bebu da uradi isto. Napravite kraće pauze izmedju gužvanja različitih vrsta papira kako bi beba postepeno upila pojedinačne zvuke. Zgužvane papire stavljajte u korpu.
- Stavite bebu na pod i sedite ispred nje. Uzmite kocku koja zvecka (ili neku igračku sličnog oblika) i lupite po podu da privučete bebinu pažnju. Ohrabrite dete da učini isto što i Vi i pokažite zadovoljstvo kada se to dogodi. Ponovite radnju, ali ovoga puta protresite zvečku. Kada beba shvati da može da lupa ili trese predmetom dok ga drži zapevajte neku od brojalica uz ritam koji Vam beba svira, na primer:
„En ten tini savaraka tini
Savaraka tika taka
Elen belen buf trif traf truf!“
- Uzmit igračku u obliku zeca, skakućite sa njom ispred deteta i zapevajte:
„Eci, peci, pec,
Ti si mali zec,
Ja sam mala prepelica
Eci, peci, pec.“
- Povežite muziku i vežbu kroz igru. Stavite bebu u krilo licem okrenuta prema Vašem licu. Uhvatite je za jednu ruku i lagano kružite njom, zatim je uhvatite za drugu ruku i ponovite kruženje. Kada se zagrejete pomerajte obe ruke u krug ili mašite rukama levo, desno, gore, dole i zapevajte pesmicu:
„U krug, u krug, u krug, u krug,
Igramo valcer ja i drug.“
- Pustite instrumentalnu muziku, držite bebu u naručju i ljuljajte se s njom napred-nazad dok igrate po sobi. Pokažite joj različite načine plesa uz muziku, na primer: lupanje nogama, njihanje rukama, tapšanje. Puštajte muziku glasno i tiho, sa brzim ritmom i sa sporim, s visokim i niskim tonovima.
Pomozite bebi da postane svesna različitih zvukova u svojoj okolini tako što ćete joj skrenuti pažnju na zvuke oko nje i imenovati ih.
- Imenujte zvuk telefona, očevih koraka, tekuće vode, zvona na vratima, televizije i slično. Ukoliko je moguće pokažite joj izvor zvuka i objasnite.
- Izvedite bebu napolje i imenujte svaki zvuk koji čujete. Slušajte ptice, decu koja se igraju, autobuse, ljude u prodavnici. Pokazujući joj izvor zvuka pomažete joj da usmeri pažnju na pojedinačne zvuke i na taj način ih upozna. Šireći spektar zvukova, podstičete razvoj pojmova, govora i inteligencije.
Tišina je važan deo razumevanja različite zvučne atmosfere. Kada je u sobi tišina možete se koncentrisati na različite zvuke oko Vas. Kada je u pozadini stalno muzika ili buka, ne možete čuti odredjene zvuke iz okoline. Upoznajte dete i sa tišinom bez bojazni da će joj mu biti dosadno.
- Držite bebu u naručju dok slušate muziku i igrajte po sobi. Isključite muziku, prestanite sa igrom i samo držite bebu u tišini. Ponovite ovo nekoliko puta kako bi beba počela da razume razliku izmedju tišine i zvuka.
Praksom do savršenstva
2010/06/29,11:48
Prvi zubi se pojavljuju otprilike tokom sedmog meseca, mada to može da bude i znatno ranije sa tri meseca ili kasnije i sa dvanaest meseci, a ima i zabeleženih slučajeva kada se beba rodi sa zubićima.
Beba u ovom periodu vežba grickanje zubima i pokušava da jede samostalno prstima. Kada savlada veštinu da sa palcem i kažiprstom uhvati sitne predmete kao što je komadić banane, kolutić šargarepe ili zrno graška to znači da je napravila prvi korak ka samostalnom hranjenju. Iako će praviti nered i farbati garderobu hranom, dajte detetu da se samo hrani. Stavite zaštite na zid, pod i oko detetovog vrata i počnite klopu. Zabrana da se dete samo hrani može usporiti proces samostalnog hranjenja.
Ukoliko beba otima kašiku dok je hranite, bolje je da joj predate alat nego da se nervirate. Vežbanjem će usavršiti pokrete hranjenja, dok sputavanje može dovesti do frustracije i odbijanja deteta da jede. Prihvatite činjenicu da je došlo vreme za osamostaljivanje u procesu hranjenje i igrajte se.
- Dok sedi u stolici za hranjenje stavite malu šolju ispred bebe. Uzmite šolju i pravite se da pijete iz nje i recite:“Srk, srk“ ili „Mmmm“. Držite šolju ispred bebinih usta i ponovite iste reči kao da i ona prije. Vratite šolju pred bebu i vidite da li će sama želeti da se igra.
- Uzmite jedan zalogaj keksa i dajte bebi da proba. Izlomite keks na male komadiće i uzmite jedan komadić da jedete. Ohrabrite bebu da i ona uradi isto. Ubacite parče keksa u nelomljivu teglu. Zatim je okrenite naopačke i istresite keks na ravnu površinu. Posmatrajte bebu i da li rukama želi da dohvati keks. Ponovo ubacite parče keksa u teglu i vidite da li će ga beba istresti napolje. Ubacite nekoliko komada keksa u teglu i poklopite. Dozvolite bebi da pokuša da skine poklopac i izvadi keks. Možete joj svaki put kada uzme keks dozvoliti da ga pojede u slast.
- Skuvajte makarone i stavite nekoliko na sto bebine stolice. Pokažite bebi kako da ih pomera okolo. Uzmite ih u ruku i protresite, pričajte joj kakve su makarone. Dozvolite bebi da eksperimentiše. Pohvalite sve što pokuša sama. Zalepite nekoliko makarona jedan za drugi i pustite bebu da pokuša da ih odvoji. Dozvolite joj da bude kreativna!
Zamka za roditelje 11
2010/06/26,20:56
Da se odmah razumemo, tako nešto ne postoji. Majka je najbolja siterka za svoje dete. Savršena siterka je ona koja je dovoljno dobra za čuvanje Vašeg deteta.
Kada smo razjasnili najbitniju stvar ostaje samo da je pronadjete. Za koji god način da se odlučite (oglasi, agencije, preporuke poznanika i slično) odredite šta želite od te osobe. Da li Vam je potreban psiholog? Pedagog? Vaspitač? Gospodja koju ćete minimalno platiti?
Predlažem da intervjuišete nekoliko kandidata/kinja i odaberete najbolju. Proverite da li osoba ima iskustva u radu sa decom, da li ima bilo kakve kvalifikacije (ukoliko Vam je to bitno), da li je pušač, kako se snalaži u kriznim situacijama (npr. kada beba plače), da li ima nekih posebnih zahteva u pogledu rada (da joj plaćate prevoz, hranu i slično) i koliku platu očekuje. Da biste proverili kakvo iskustvo ima možete tražiti da Vam navede nekoliko dečjih pesmica ili igrica prilagodjeno za uzrast u kome se nalazi beba. Pitajte kandidata/knji šta misli kako bi joj izgledao radni rad. Navedenim ćete proveriti koliko se njeno/njegovo vidjenje poklapa sa Vašim i da li je spremna/an da se prilagodi.
Većini roditelja najveći strah predstavlja pomisao „da li će udariti ili na bilo koji način povrediti moje dete?“. Kako ćete to saznati? Teško! Tužno, ali istinito. Možete da ispitate kandidata/kinju koje načine disciplinovanja bi koristio/la i da imate poverenja da će se pridržavati nenasilnih oblika vaspitanja. Pre nego što počnete sa poverenjem, proverite. Izaberite mesec dana unapred siterku, dok još ne počnete da radite, i provodite vreme sa njom i bebom. Procenite da li možete da ostavite bebu sa tom osobom ili ne na osnovu onoga što vidite, osetite i kako se beba ponaša. Srećna i zadovoljna beba najbolji je pokazatelj da je sve u redu. Izaberite, proverite, pustite da Vam dete čuva siterka i mirno krenite u nove radne pobede.
Zamka za roditelje 10
2010/06/26,11:54
U periodu kada bebe počnu da pužu i/ili hodaju mesto boravka postaje najopasnije mesto na svetu. Utičnice, oštre ivice, stolovi, ormari postaju potencijalno opasna mesta. Roditelji se trude da svedu na minimum sve što može da ozledi njihovo mezimče, ali nesreće se dogadjaju. Osoba koja je u trenutku nesreće (i sreće, naravno) čuvala dete odgovorna je za njega/nju. Povreda (i to naručito ona vidljiva) znak je da dete nije dobro sačuvano. Na žalost, deca su sklona čestim padovima, a odrasli samooptuživanju. „Mogao/la sam više da vodim računa. Što nisam gledao/la? Gde su mi misli odlutale baš tada?“ najčešće prolazi odraslim čuvarima kroz glavu. Odmah zatim prolazi:“Da li je sve u redu sa glavom? Da li će ostati trajne posledice? Vidi koliko krvi?“ i „JA SAM KRIV/A!“
Saberite se! Proverite da li je sa detetom sve u redu i reagujte racionalno. Sanirajte povrede sami ili odvedite dete kod lekara kako biste bili sigurni da je sve u redu. Samooptuživanje ne pomaže nikome (osim možda onima koji su malo krupnije gradje i na koje nerviranje deluje tako što „se jedu“ ?). Nije ni važno ko je kriv. Vodite računa da se ne ponovi nemar i posvetite se svom detetu. Shvatite: „Niste važni Vi, nego Vaše dete!“
Zamka za roditelje 9
2010/06/24,13:20
Dodje i taj dan da beba koja stalno plače i traži nešto što odrasli ne shvataju poraste u malo veću bebu koja se smeška i raspoložena je za igru i druženje. Tada na scenu bebinog života staju babe, dede, tetke, ujaci i ostala bliska rodbina koja želi da uživa sa njom. „Kako je slatka!“, „Vidi kako pokazuje prstom!“, „Sama tapše, luče malo!“ i slično. Igri nikad kraja!
Navedene nove uloge u bebinom životu, naravno, ne vode računa o važnoj činjenici: da beba ima odredjen raspored dana. Roditeljima kojima prija da beba ima odredjene aktivnosti u planirano vreme nije u interesu da se plan poremeti. Bliska rodbina, s druge strane, ne želi da protraći vreme provedeno sa bebom sa nebitne stvari, kao što su spavanje u odredjeno vreme ili šetnja. Konflikt je očigledan i poprilično, neizbežan. Kako ga rešiti? Zavadi, pa vladaj? Prećuti? Svadjaj se sa svima? Uradite kako mislite da je najbolje za Vaše dete. Ukoliko vodite računa o bebinom rasporedu, pridržavajte ga se i u drugačijem okruženju, ukoliko Vam je svejedno, prihvatite pravila kuće u kojoj se nalazite.
Roditeljima koji vode računa o rasporedu aktivnosti najteže je da istraju i izvedu svoja pravila do kraja, pogotovo ako beba nije saradljiva (na šta računaju babe i dede „Pa, vidiš da neće da spava. Daj da se igramo!“). Prilagodite bebu novonastaloj situaciji, ali se trudite da ne odstupate previše od rasporeda dana. Dozvolite igru, ali predupredite nervozu i nezadovoljstvo. Stavite jasno do znanja šta želite da beba radi u nekoliko narednih sati i šta očekujete od ostalih. Ne ustručavajte se da iznesete svoje mišljenje jer je u pitanju Vaše dete, a Vi kao roditelji najbolje znate šta je dobro za njega/nju.
Zamka za roditelje 8
2010/06/23,13:30
Postoje dve strane medalje kada dozvolite da Vam dete čuva Vaša sestra ili majka Vašeg supružnika: jedna je da ćete uspeti da sklonite nered u kući ili da se odmorite dok brigu o detetu prepustite nekom drugom i druga je da ćete pored brige o sredjivanju kuće brinuti i o tome kako Vam je dete čuvano i sačuvano. Ukoliko možete da okrenete prvu stranu medalje postoji velika šansa da ćete pospremiti sve ono što inače ne stižete kada ste sami sa bebom ili da ćete se naspavati, pročitati knjigu, „brčnuti se“ u kadi.
Pripadate onom tipu ljudi koji ne prestaje da brine? Na žalost, postoji šansa da ćete biti još umorniji čak i kada Vam neko pomaže. Ribate podove, a beba se buni zato što je tetka presvlači. Pokušavate da kuvate ručak dok Vaša beba izražava nezadovoljstvo što baka ne želi da se igra sa njom. Kuća se ori od vriske jer deka ne zna da nahrani dete, a Vi želite da ispeglate nagomilan veš.
Dobit bi trebalo da bude i za Vas i za Vaše dete. Razmislite da li Vam je takva pomoć potrebna i da li je želite. Organizujte posete, druženja i obavljanje kućnih poslova na način na koji je najprihvatljiviji za Vas i najbolji za dete. Odaberite da li želite pomoć ili društvo Vama bliskih osoba. Bićete na dobitku za koju god opciju da se opredelite.
Zamka za roditelje 7
2010/06/23,10:50
Period u kojem beba želi sama da se nahrani, očešlja, obriše, a još uvek nije u stanju to da uradi je veoma iscrpljujuć za roditelje ili čuvara deteta. Vi uzmete kašičicu, napunite je hranom i krenete prema ustima bebe. Posmatrajući Vašu aktivnost beba reši da preduzme akciju, da ščepa kašičicu i da je stavi u usta. Elem! Hrana ne stigne do bebinih usta, već na Vas i počne da se sliva po podu. Verujem da je ovo dobro poznat prizor većini roditelja. Šta uradite u takvoj situaciji? Ukoliko se nasmejete, beba će razumeti da uživate i verovatno će idući put sa još više oduševljenja zaigrati igru. Ukoliko, pak, rešite da ispoljite svoj bes, možete uplašiti bebu i izazvati otpor prema osamostaljivanju. Dobro promislite pre nego što odlučite kako ćete postupiti.
Predlažem da se naoružate strpljenjem i prihvatite želju Vaše bebe da se osamostali i odraste, pa makar to značilo i da budete malo musavi i umuljani hranom. I naravno,prijatno!
Zamka za roditelje 6
2010/06/21,13:22
Da li Vam se dogodilo da dete želi igračku koju je videlo na kolicima pored kojih ste upravo prošli i da kao znak te želje vrišti svom snagom koju ima u sebi (a, verujte, ima mnogo) i naginje se toliko da može da ispadne iz kolica i povredi se? Koliko Vam je poznat prizor deteta koje leži na sredini šetališta i besno lupa rukama i nogama ne bi li dobio nešto što baš mnogo želi? Koliko često su Vam se dogodile slične situacije? Kako ste reagovali? Kako ste se tada osećali?
Moram da priznam da mene uznemiravaju situacije kada na ulici vidim dete koje skače i besno udara majku koja ne želi da mu kupi sladoled, još više me uznemirava situacija u kojoj „jadna“ majka kupuje detetu sladoled da joj jedinac ne bi pravio skandal na ulici, a najviše sam uznemirena kada smo u tim situacijama moje dete, moj suprug i ja.
Primere zamke „da vam pokažem koliko sam besan“ pronašla sam bez mnogo truda. Dok sam držala svoje dete prilazi mi dečak, hvata me za ruku i traži, na dosta nerazumljivom bebećem jeziku, da idem sa njim. Objasnila sam mu da čuvam bebu koja ne može da bude sama i da ne mogu da idem sa njim. Na moje zaprepašćenje dečak me je pustio, bacio se na sred šetališta i legao. „Odmarao“ je tako dok ga njegov otac nije podigao i objasnio mi da dečak sada tako izražava svoj „bes“.
Dve stvari su sigurne, ispoljavanje dečjeg nezadovoljstva je normalna pojava kod dece i roditelji utiču na to koliko će ona da traje.
Stav roditelja je presudan u situacijama u kojima disciplinujete svoje dete. Ukoliko želite da dete razume da ste ozbiljni, onda se tako i postavite. Ukoliko želite da dete shvati da ne sme da dira šporet, budite dosledni svom stavu (ne dozvolite detetu da dodirne rernu ili runglu ni kada je hladna) i ne odustajte od njega. U prirodi je deteta da pokuša mnogo puta da prekrši ograničenja, a na roditeljima je da ne dozvole da se granice pomere.
Ispoljavanje nezadovoljstva je u većini slučajeva ne baš prijatna situacija i pitanje je kako izaći na kraj sa njom. Hrabro! Stisnite zube, izbrojte do deset (ili sto ukoliko je potrebno) i pregurajte detetov izliv besa bez posebnih reakcija. Neodobravanje detetovog ponašanja u vidu vikanja ili udaranja deteta, pored toga što je neprimereno, već i nema uticaja na detetovo ponašanje. Fizičko kažnjavanje odvlači pažnju deteta na bol, s jedne strane fizički, a sa druge na psihički (dete pomisli „mama i tata me više ne vole“). Disciplinovanje je potrebno da bude usmereno na detetovo ponašanje, prilagodjeno detetu i pozitivno usmereno. Npr. „Podignu kašiku. Donesi je mami.“
Kada se saberete, a dete prestane da privlači pažnju na sebe, sedite pored deteta i objasnite šta želite da ono uradi. Pozitivan kontekst u objašnjavanju Vaših želja ima više efekta nego negativan.
Ne pridavanje značaja ispoljavanju nezadovoljstva uz objašnjenje šta se od deteta očekuje dovodi do uspeha. Pokažite nežnost i ljubav prema detetu, ali odlučnost i istrajnost pri disciplinovanju kako bi Vas dete razumelo.